📸 DALIBOR SLAVENSKI 💗 SIMPLE LOVE 💗 IZLOŽBA UMJETNIČKE FOTOGRAFIJE – od 25. 6. do 31. 7. 2025.

📸 DALIBOR SLAVENSKI

💗 SIMPLE LOVE 💗

IZLOŽBA UMJETNIČKE FOTOGRAFIJE

 

Dragi prijatelji umjetnosti,

s osobitim zadovoljstvom pozivamo vas na otvorenje izložbe “Simple Love”, renomiranog i nagrađivanog fotografa Dalibora Slavenskog.

📅 Srijeda, 25. lipnja 2025.

🕛 u 12:00 sati

📍 Dom kulture, Nova Gradiška

Izložba je dio kulturne manifestacije Volim ljeto i kulturu, kojom slavimo umjetnost i ljeto na poseban način.

👉 Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Grada Nova Gradiška i TZ Grada Nove Gradiške.

Radujemo se vašem dolasku i zajedničkom slavljenju umjetnosti!

Ulaz slobodan.

 

O izložbi:

Simple Love

U hrvatskoj fotografiji 20. i 21. stoljeća poduži je niz autora koji su svoj opus obilježili karakterističnom poetikom crno-bijele fotografije, pustih noćnih i dnevnih urbanih ambijenata, ulica, pročelja, kao i forsiranjem dubokih sjenâ na fotografijama. Naravno da je toj nadrealističko-film noirovsko-mediteranskoj čaroliji i melankoliji podlegao i Dalibor Slavenski, ali takvi su postupci i senzibilitet u njegovoj fotografiji autentični. Poneka duga ekspozicija ili naknadno koloriranje fotografije uvijek je u funkciji atmosfere prizora, jednako kao što odlično komparira neke prirodne atmosferske fenomene s detaljima iz prirode. Uz to, paralelno snima “dobre stare” kolor fotografije, za koje će svi profesionalni fotografi reći kako ih je teže snimiti bez ikakve greške, nego crno-bijelu fotku. Da je tomu tako, viđamo gotovo svakodnevno jer se svaka greška na crno-bijeloj fotki može opravdati i “provući” pod namjerni “umjetnički” efekt, dok kod kolor fotografije zapravo nema popravka. Kao da je prošla era savršene kolor fotografije iz osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, koja je danas previše usko vezana uz modnu i reklamnu fotografiju – pa i fotografije hrane. Ali, to nije točno stanje stvari.

Za ovu je izložbu Dalibor Slavenski pripremio izbor fotografija vezanih uz prirodu, iako inače u fotografskom opusu radi teme ljudi i portreta, city, noira, akta, arhitekture i geometrije. Motivi bilja i cvijeća nisu jednostavni za snimanje radi različitih izvora svjetla, odsjaja sunca i traganja za idealnim sjenama ili polusjenama u toku dana. I tako tobože ne zahtjevni motivi traže strpljivost autora kako bi se iz njih izvukla maksimalna ljepota. Raspon u kojemu koloristički bilježi prirodu kod Dalibora funkcionira od crno-bijele fotografije, poneke sepije i monokroma, naknadno malo jače kolorirane fotografije nekog detalja do „ful“ kolora. Uostalom, sanjamo li mi uvijek u bojama ili često sanjamo jednobojno, dvobojno, crno-bijelo s ponekim akcentom jedne boje ili poput sepije? Pamtimo li također baš uvijek u cijeloj skali boja?

Jednom sam već primijetila kako Dalibor Slavenski motivima biljaka i cvijeća daje lagani antropomorfni karakter ili im naprosto potencira vlastitu svijest i važnost kao malih karika u funkcioniranju svijeta. Neke su fotografije aranžirane kako bi dobile jači simbolički i metaforički naboj, dok su druge rezultat čiste slučajnosti u prirodi i autorova zapažanja mikrodetalja oko sebe. To biljno kraljevstvo kojim smo okruženi često promatramo poput nužnog korova, divimo se samo skupocjenom cvijeću, stoga fotograf u prvi plan doslovno i metaforički stavlja livadno i poljsko cvijeće, koje budi svoje čaške u proljeće i ljeto. Jednostavna ljubav, i to je to. Nebitno je li ta ljubav među biljkama – ili prema biljkama – životinjama ili ljudima.

 Jer ljubav kao energija drži na okupu sve nas, posebno u današnjim vremenima. 

                                                                                                                                                                                                                                        Autorica teksta: Iva Körbler

Biografija umjetnika:

Dalibor Slavenski (Split, 1974.), umjetnički fotograf; u Splitu završava osnovnu i srednju Tehničku školu, i sudjeluje u fotografskom stvaralaštvu kroz školske foto-sekcije, a kasnije u foto-klubu “Brodosplit”. Od 1997. preseljava u Zagreb, gdje nastavlja s kreiranjem te se bavi  “digitalnom camerom obscurom”.

Nagrađivani je i selektirani autor. Začetnik je modernog street fotografskog žanra i jedan od pionira mobilne umjetničke street fotografije te u tom polju osvaja i prve nagrade. Prvu samostalnu izložbu “Time to lose” otvara 2012., a 2014. ulazi u selekciju “International Red Crossa” s djelom “Baloons”; 2017. selekcija za međunarodnu izložbu  “Chiaro-Scuro” s dva rada; 2018. selekcija za međunarodnu izložbu “Sureal” s dva rada. 2019 sudjeluje u selekciji Foto Kluba Zagreb s djelom “Skok” –  i dobiva pohvalu; 2020. godine primljen je u selekciju ULUPUH-a za 55. Zagrebački salon primijenjene umjetnosti. Iste godine ulazi u finale – te osvaja drugo mjesto na natječaju za Portret Hrvatske, a na međunarodnom natječaju “Summer, Sea, Sun” između više od 10000 pristiglih fotografija osvaja FIAP ZLATNU medalju u sekciji “Monochrome”, za rad “Alone in the City” te također Brončanu Medalju fotografske asocijacije MOL ( Master Of Light ) za drugu fotografiju “Mother and son”. Godine 2022.  na međunarodnom foto natječaju “40. Zagreb Salon” – osvaja novu brončanu medalju za portret “Mother”.

Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi.

Član je HZSU-a sa statusom samostalnog umjetnika.