s veseljem vas pozivamo na otvorenje samostalne izložbe akad. umjetnice Nataše Vuković koje će se održati u četvrtak 15. 7. u 12:00 u galerijskom prostoru Doma kulture. Umjetničin ciklus Distorzije 2 predstavit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol.

Veselimo se vašem dolasku!

 

Predgovor Sonje Švec Španjol, mag. hist. art:

Svaki dio prirode ima značenje i ulogu u ovom svijetu. Umjesto da njegujemo, cijenimo i poštujemo prirodu vrlo često je uzimamo zdravo za gotovo. Čovječanstvo je kontinuiranim iskorištavanjem, intervencijama i, u konačnici, dominacijom nad prirodom, pokrenulo lančanu reakciju koju je gotovo nemoguće zaustaviti, a znanstvenici diljem svijeta izražavaju sumnju jesmo li takvim djelovanjem već prešli granicu mogućnosti povratka na staro.

Dok nam je kontinuirani tehnološki i znanstveni razvoj otvorio dosad neviđene mogućnosti, istovremeno su ljudske vrijednosti stagnirale, a primat je preuzela pohlepa, narcisoidnost, beskrupuloznost, materijalizam i neutaživa žeđ za moći i kontrolom što je u konačnici rezultiralo krajnjim svjetskim disbalansom, zagađenjem zraka, zemlje i vode te izumiranjem brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Anomalijama današnjeg svijeta bavi se akademska umjetnica Nataša Vuković u novom ciklusu radova pod nazivom “Distorzije 2”.

Kao polazište za novu seriju radova umjetnica koristi motiv prirode. Iako je pejzaž prisutan u povijesti umjetnosti od samih početaka te je prošao kroz mnoge kvalitativne evaluacije – od suvišne eksploatacije, preko umanjivanja njegova značaja i mogućnosti izričaja pa sve do povezivanja s kičem i amaterskim djelovanjem – autorica, kao rođena Osječanka, povezuje ga sa Slavonijom i Baranjom te koristi kao medij za interpretaciju vremena u kojem živimo. Motivi iz prirode variraju od raznovrsnog zelenila, raslinja, gustiša, grmova, drveća i trava preko morske površine pa sve do otvorenog prostora neba. No, to nisu puki realistično prikazani segmenti prirode koja nas okružuje. Priroda, u kontekstu novog ciklusa radova, postaje podloga za zrcaljenje nas samih, naših postupaka i posljedica vlastitog djelovanja. S jedne strane, živimo u zemlji nevjerojatnih prirodnih ljepota, blagodati i plodne zemlje no istovremeno svjedočimo masovnom iseljavanju, izvozu i prodaji svega što imamo.

Većina radova iz ciklusa “Distorzije II” nastala je kombiniranom tehnikom ulja i epoksi smole. Nataša Vuković eksperimentiranjem i istraživanjem različitih mogućnosti primijenjenih materijala oblikuje sliku unutar slike. Kroz motive iz prirode autorica progovara o problemima s kojima se susrećemo u današnjem svijetu, a do kojih je došlo isključivo radi djelovanja čovjeka poput kolektivnog učinka čovječanstva na planetarni ekosistem. Simbolički misaoni čin poprima šire značenje nanošenjem epoksi smole na jedan dio slike čime se kompozicija vizualno dijeli, boje se transformiraju, a dio slike postaje prostor zrcaljenja nas samih. Refleksija svijeta oko sebe, ali i samog sebe unutar slike šalje snažnu poruku nužnosti osvještavanja što i kako činimo, djelujemo i živimo te jesmo li svjesni svojih individualnih postupaka i razmišljamo li uopće o poboljšanju globalne situacije za koju smo kao čovječanstvo odgovorni? Transformativna priroda slike dodatno je potencirana gradnjom kompozicije iz više dijelova – diptih, kvadriptih ili poliptih – čime slika direktno poprima transformativne mogućnosti same prirode. Kao što je priroda u stalnoj mijeni tako i rad svaki put kada biva premješten u novi prostor dobiva novi kontekst te zrcali svijet oko sebe, ali i svijest i duh zainteresiranog promatrača koji stane ispred rada.

Dodatnu dimenziju radovima, osim reflektivnog karaktera i pravokutnih segmenata poliptiha, daju dijagonale koje dijele segmente diptiha formirajući pritom trokutnu formu. Nataša Vuković povremeno u središte slike smješta tekst odnosno riječi poput “dream” i “void” kao elemente izraza vlastitih osjećaja i trenutaka koji istovremeno nose i univerzalan kontekst. Smještajem teksta u samo središte djela tj. sjecište svih silnica i gibanja, umjetnica potencira jednu misao, mogućnost, aktualno stanje ili težnju. Značenje nikad nije direktno i doslovno, već kao i kod ostalih radova, predstavlja vizualnu zagonetku tj. poticaj za istraživanje i otkrivanje vlastitih mogućnosti i djelovanja u kontekstu interpretirane teme.

Segmentiranost i lomovi svjetlosti stvaraju optičku iluziju dodatno dinamizirajući djela i ukazujući na značenja mimo onih koja su vidljiva odmah na prvu. Stalno širenje kompozicije na više sastavnih elemenata i vizualno lomljenje unutar pojedinog segmenta dodatno je obogaćeno rombovima koji potenciraju kompozicijsku dubinu. Navedene karakteristike se ponajbolje primjećuju na djelima “Dijamant” i “Dijamant II”. Bogato zelenilo prirode i intenzivno plava površina vode prelomljeni su dijagonalnim linijama romba i okomitim linijama gradivnih elemenata poliptiha. Distorzija ostvarena likovnim elementima ukazuje na značenjsku distorziju interpretiranog sadržaja: bogate šume uništavamo, siječemo i izvozimo, a predivno more istovremeno iskorištavamo i zagađujemo ugrožavajući pritom život podmorja. No, dijamant na grčkom znači neukrotiv odnosno nesavladiv, a poznat je kao najtvrđi mineral s jakom refleksijom unutarnje i vanjske svjetlosti u čemu pronalazimo dublje afirmativno značenje kako priroda uvijek pronađe način za opstanak. Vizualno lomljenje površine kroz format poliptiha, primjenu epoksi smole, elemente trokuta i rombova, baš poput simbolike dijamanta, ukazuje na višestruka značenja i skrivene poruke koje se nalaze u prirodi.

Koliko je priroda kompleksna govori rad “RAW” koji je umjetnica započela 2019. godine za vrijeme šumskih požara te mu se vratila u vrijeme pandemije i zabrane kretanja da bi u njemu utjelovila još jednu distorziju. Površinu platna autorica je ispunila teksturama i strukturama najraznolikijeg bilja. Za razliku od većine radova koji su dijagonalno podijeljeni slojem epoksi smole, slika “RAW” je segmentirana zgušnjavanjem te grupiranjem istih oblikovnih elemenata raslinja u zasebne cjeline. Ako se pomnije zagledamo u rad, iz gustog raslinja izvire tj. nazire se i sâm naziv rada – “RAW”. Dvosmislenost naziva (ako se čita s desna na lijevo: WAR) referira se na činjenicu kako se priroda oporavila od početka svjetske pandemije, a zrak postao čišći, no istovremeno je zbog mnogih zabrana i ograničenja svijet djelovao kao da smo pod ratnom opsadom. Upravo nas je pandemija primorala da usporimo i čim smo zastali shvatili smo koliko nam je priroda važna. No, kada su mjere popustile, sve se vratilo na staro. Pohlepa, kapitalizam i konzumerizam zaživjeli su ponovno u punom opsegu, a taj kratki moment osjećaja slobode i povezanosti s prirodom potisnuli smo natrag u podsvjesno i nastavili sa svojim životima.

U djelima Nataše Vuković detalji, fragmenti i akcenti iz prirode su prelomljeni, izdvojeni i dodatno fragmentirani te uprizoruju poznati nam svijet na izmješten i distorziran način kao posljedicu onoga što smo učinili prirodi, a pritom i sami sebi. Posljedice našeg djelovanja spoznajemo promatrajući prirodu na platnima i zrcaleći pritom vlastiti odraz. Čovjek je pretjeranom eksploatacijom prirodnih resursa preuzeo ulogu svemogućeg čime direktno utječe na budućnost cijelog svijeta. Leži li odgovor na misteriju autodestrukcije tj. uništavanja svega od čega živimo upravo u prirodi kao riznici znanja i značenja kojoj možemo pristupiti i istinski ju spoznati samo i isključivo ako odbacimo osobne interese i skrivene namjere? Može li se priroda oduprijeti i pronaći način preživljavanja u svijetu kojim upravlja čovjek? Kao i slike Nataše Vuković – realnost je dinamična, promjenjiva i fluidna, a priroda uvijek reagira na nov način prilagođavajući se promjenjivoj realnosti u nadi da će se i čovječanstvo jednom suočiti s vlastitim odrazom.