Izložbu naziva  Perpetuum mobile, akad. umjetnika Luke Petrača otvorit ćemo u srijedu 22. 7. u 18,00 sati.

Izložba  je dio  manifestacije Volim ljeto i kulturu!, Pučkog otvorenog učilišta M. A. Relković koju ostvarujemo  uz potporu Grada Nova Gradiška, Ministarstva kulture RH i HAVC-a.

NAJLJEPŠE MOLIMO SVE POSJETITELJE DA SE ZBOG SVOJE I OPĆE SIGURNOSTI PRIDRŽAVAJU PROPISANIH EPIDEMIOLOŠKIH MJERA.

 

PERPETUUM MOBILE

 

Tijekom povijesti čovjek je nastojao prirodne sile usmjeriti sebi u korist i njihovo djelovanje pretvoriti u koristan rad kako bi maksimalno iskoristio resurse koje ima, odnosno podvrgavao prirodne sile svojoj volji i moći. Od kada je spoznao neke osnovne zakone fizike čovjek je pokušavao proizvesti perpetuum mobile, stroj koji bi radio bez vanjskog izvora energije. Proizvodnja rotacijskih strojeva u 13. st., Peregrinusov perpetuum mobile baziran na magnetskoj sili, ideje R. Bacona, sve su pokušaji izrade takvog stroja.  Leonardo da Vinci (1452. – 1519.), veliki talijanski umjetnik, znanstvenik i istraživač u području mehanike, bavio se proučavanjem gibanja  te nakon brojnih istraživanja i nacrta 1475. godine objavljuje da vječno gibanje, tzv. „perpetuum mobile nije moguć“. Uskoro su i drugi fizičari i znanstvenici dokazivali da stroj koji bez temperaturne razlike pretvara toplinsku energiju u mehaničku nije moguć. Iako su već u XVIII. st. mnoge znanstvene ustanove (npr. francuska Akademija znanosti) proglasile problem njegove izrade nerješivim i danas gotovo sa sigurnošću znamo da je takav stroj nemoguć, ideja postojanja takvog stroja i dalje je vrlo izazovna i intrigantna.

Umjetnost, inspirativna i uzbudljiva kakva jest, istovremeno je i tvrdoglava, svojeglava, prkosna, beskrajno kreativna te podložna istraživanjima, interpretacijama i reinterpretacijama. Na tom je tragu i izložba naziva Perpetuum mobile, akademskog umjetnika Luke Petrača s kojom se predstavlja novogradiškoj publici. Izložba se sastoji od 11 plošnih radova različitih dimenzija  izvedenih u tehnici mozaika, tri rada su u kombinaciji  akrila, flomastera i olovke te jedna skulptura koja tematski zaokružuje cjelinu kruženja tvari i protoka energije.  Pri oblikovanju strojeva samopokretala umjetnika je posebno privuklo isprepletanje prirodnih i humanističkih znanosti, a kako sam kaže, pravilne kvadratne formate radova odredio je radi simbolike kvadrata kao racionalizacije misli. Vrlo organizirano, minucioznim pristupom, unutar kvadrata postavlja različite modele koji tragaju za rješenjem izgleda dijela (Planetarni zupčanik), cjeline (Gravitator, Pokretalo) ili čak vizualnog prikaza događanja (Zaokretni moment) stroja koji proizvodi energiju bez prirodnog materijalnog resursa.

Medij u kojem je umjetnik u ovom ciklusu našao za najautentičnije  izraziti  i materijalizirati svoje ideje je prvenstveno mozaik, stara likovna tehnika bazirana na slaganju kamenih pločica  koju  je  umjetnik odabrao kao kontrast  onome što bi stroj mogao biti (fleksibilan, pokretljiv, prostoran), a istovremeno je htio naglasiti i trajnost kao  poveznicu između zamišljenog stroja i korištene tehnike.

Znalačkom uporabom različitih vrsta kamena (smalti, mramor, obluci, granit, poludragi kamen) i prostudiranim rasporedom u odnosu na podlogu autor je postigao zamišljene oblike s naglaskom na ideji neprekinute pokretljivosti stroja i otpornosti tehnike mozaika s obzirom na vrijeme. Čitava koncepcija je idejno zapravo kontrastna, ponekad oksimoronska, poput bezvremenskog trajanja materijala, ali prožeta pozitivnom energijom i željom za komunikacijom koja pokreće – oduvijek i zauvijek.

 

                                                                                                                                                    Danijela Juranović, viša kustosica

 

ŽIVOTOPIS AUTORA

Luka Petrač rođen je u Zagrebu 1980. Maturirao je 1998. u III. gimnaziji u Zagrebu. Godine 2001. završava Učiteljsku akademiju Sveučilišta u Zagrebu, a 2006. Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Grafičkom odsjeku u klasi profesorice Nevenke Arbanas. Od 2008. stalno je zaposlen na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Do sada je izlagao na dvadeset samostalnih i četrdeset skupnih izložbi u domovini i inozemstvu (Zagreb, Dubrovnik, Split, Opatija, Bratislava, Bari, Krakow, Skopje, Johanesburg, Juangriego). Bavi se slikarstvom i primijenjenom umjetnošću. Ilustrirao je dječje knjige i slikovnice (Sveti Franjo Asiški: Pjesma stvorova; Milka Tica: Nogometna bajka; Božidar Prosenjak: Divlji konj). Autor je javnih radova izvedenih u tehnici mozaika i vitraja u Hrvatskoj i Sloveniji. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Matice hrvatske.

Izložbe (izbor):

• Salon suvremene kršćanske likovnosti Ivo Dulčić, Palača Milesi, Split, Hrvatska (skupna)
• Sveti znakovi, Galerija Hrvatska kulturna zaklada – Hrvatsko slovo, Zagreb (samostalna)
• Mosaik, Kroatisches Zentrum, Beč, Austrija (samostalna)
• Snoviđenje akvileje / Od gnijezda do nebeskog plavetnila, Galerija Dvora Trakošćan, Trakošćan (samostalna)
• New horizons, Galerija Urlich, Zagreb (samostalna)
• Biennale mozaika Rijeka, Galerija Bruketa 2, Rijeka; Galerija Amfiteatar, Pula; Galerija umjetnina, Split (skupna)
• XCHANGE Bari upoznaje hrvatske umjetnike, Art gallery under the road, Bari, Italija (skupna)
• Brat Franjo, Franjevačka galerija, Široki Brijeg, BiH (samostalna)
• Croarte, Complejo Cultural Francisco Lárez Granado, Juan Griego, Venezuela (samostalna)
• Grumen jeke, Muzej grada Pazina, Pazin (samostalna)
• Imaginarni muzej, Galerija Matice hrvatske, Zagreb (samostalna)
• Hrvatski triennale akvarela, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Gradski muzej Karlovac i Galerija Zvonimir, Zagreb (skupna)
• Bienale ilustracija Bratislava – BIB, Umjetnički dom, Bratislava, Slovačka (skupna)
• Izazov kravate, Auditorium maximum Uniwersytetu Jagiellonskiego, Krakow, Poljska (skupna)