Memento vivere

Predgovor povjesničarke umjetnosti Ive Körbler

Likovni izričaj Izabele Hren jedinstven je na recentnoj hrvatskoj likovnoj sceni. Njezin stil i likovni senzibilitet u ciklusima crteža grafitnom olovkom i olovkom u boji kroz organičko-apstraktne strukture, morfologiju fasetnih, kristaličnih apstraktnih oblika na tradiciji lirske apstrakcije, dotiču se univerzalnih tema porijekla – ali i čuvanja života. Više nego aktualni u sadašnjem trenutku ljudske civilizacije, oblici s njezinih crteža kao da su simboli i metafore funkcioniranja i pulsiranja cijelog Svemira, ali nas jednako tako podsjećaju na suvremenu znanost poput astrofizike, kvantne fzike i astrobiologije. Na vrlo suptilan način, umjetnica prezentira poruku da možda i nismo sami u Svemiru, i kako ljudska vrsta nije dovršila evolutivni proces samospoznaje, što je evidentno iz svakodnevnih geopolitičkih zbivanja. No, ona se simbolički okreće onim višim sferama humaniteta, i ideji kozmopolitske ljubavi među ljudima, životu u ravnoteži na svim razinama kao idealu prema kojemu bismo trebali težiti. Nećemo isključiti niti kolektivnu memoriju na neke druge, starije, razvijenije ljudske civilizacije koje su očito bile mnogo mudrije od nas, što se može dešifrirati iz naslova radova.

Iako je u nekim ranijim ciklusima više inzistirala na apstraktnim oblicima koji su nas asocirali na fantastične mikrosvjetove nepoznate biomorfologije, vremenom su se umjetničine organičko-apstraktne strukture više približile tradiciji apstraktne geometrije, ali i matematičke ideje proporcija i razmjera oblikâ koji teže konceptu Zlatnog reza. Od fasetnih i kristaličnih oblika, njezini su crtački dnevnici prerasli u strukture koje reflektiraju stilizirani oblik žene, ali tematiziraju i važan koncept žene kao nositeljice života u ovoj dimenziji Svemira, čak na tragu žene heroine i ratnice.

Mnogi umjetničini ciklusi crteža u svojim varijacijama i stilskom kôdu podsjetit će nas na tradiciju De Stijla, Bauhausa i umjetnika okupljenih oko pokreta Abstraction-Création, posebice jedne geometrizirane faze Fratišeka Kupke, ali i tradiciju našeg umjetnika Miroslava Šuteja. Međutim, bilo bi krajnje neobjektivno da Izabelina ishodišta i morfološku genezu također jednodimenzionalno usmjerimo isključivo prema crtežima El Lissitzkog, Thea van Doesburga, Waltera Dexela, Lászla Moholy-Nagyja, Josefa Albersa ili Paula Kleea. Štoviše, umjetnički žiri prošlogodišnjeg 55. zagrebačkog salona primijenjenih umjenosti i dizajna (Mario Beusan, Branka Benčić, Branko Franceschi, Marko Golub, Nika Pavlinek) zapazio je kako se fantastične matrice njezinih crteža mogu povezati s predlošcima modnog i tekstilnog dizajna.

Izabelin crtački svijet rasprostire se dakle u svojoj estetici mnogo sveobuhvatnije, a s ranije navedenim europskim umjetnicima dijeli istu misao o duhovnom, odnosno, spiritualnom i iscjeljiteljskom aspektu apstrakcije u kojoj se zrcali složena struktura Svemira.

Iva Körbler

Životopis umjetnice

Izabela Hren rođena je 8. 5. 1979. u Zagrebu.

Godine 1997. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel slikarstvo, a 2003. je diplomirala slikarstvo na nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja.

Članica je HDLU-a od 2005. godine.

Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.

Od 2015. godine radi kao nastavnica likovne kulture u OŠ Milke Trnine Križ.