Dragi prijatelji,
s osobitim veseljem najavljujemo likovnu izložbu „Moja nedosanjana putovanja“ akademskog slikara Tomislava Ostrmana. Otvorenje će se održati u petak 24. siječnja u 12:00 u Domu kulture.
Veselimo se susretu!
O IZLOŽBI:
Moja nedosanjana putovanja
Slikarstvo Tomislava Ostrmana nikada nije bilo jednoznačno i jednostavno, iako se na prvi pogled skriva iza veselih, zaigranih i opuštenih prizora morske pučine, plovidbe, regata, zaštitnog lika mornara, i motiva tzv. velikog plavetnila. To je slikareva specifična oda Mediteranu, ali i metaforici plovidbe, koja nije tek doslovna, fizička, već mentalna i emotivna.
Povremeno će nam se činiti kako je ‘namjerno neozbiljan’, a zatim, kako želi pronaći ravnotežu između paralelnih stvarnosti u kojima živimo i iz kojih se vrlo brzo ‘šaltamo’ iz jedne u drugu. On je, tobože, neozbiljan, a zapravo u teorijskom kontekstu ukazuje na to da je možda zaista sve već naslikano, i da se krizi slikarske invencije možemo jedino hrabro ceriti ili kesiti u lice. Naš je svakodnevni život stalno na rubu komedije, groteske, vodvilja i parodije, ali tu su i trenuci autentične ozbiljnosti, sjete, melankolije te zaborava koji prijeti odnijeti neke tihe trenutke sreće, ljepote i mira na moru i odmoru. Privukao me taj slikarev idilični Mediteran, prizori koji se lagano, bez klasične perspektive plošno slažu u slici, ali i mirni ritam kompozicije koji je pozitivan, bez kaosa i centrifuge.
Ima nešto kod Ostrmana što ga povezuje sa simbolikom pajaca koji se smije i plače istovremeno, dok tugu i melankoliju vješto maskira paletom zgodnih motiva i zaigranih prizora. Ne bih ostavila po strani mogućnost kako slikar dotiče i motiv ljetovanja kao oblika kič-kulture, gdje teror turističkog dekora i rekvizita prijeti uništavanju i zatiranju vizura naših malih pitoresknih mjesta i slobodnog pogleda s plaže na morsku pučinu. Stoga slikar često poseže za postupkom uvećanja i predimenzioniranja ili minimiziranja pa i anuliranja motiva (ljudi u odnosu na brodove i pučinu), stvarajući halucinantne prizore koji imaju elemente tzv. slikarstva snova, povremeno filtrirane kroz poetiku dječjeg crteža ili ilustracije.
Mornari na njegovim slikama pripadaju mikro mitovima dalmatinske kulture i općenito maritimnog podneblja – jer nestat će uskoro i njih: prekooceanske plovidbe već su iz mornara napravile tehnokratske činovnike koji tek formalno plove, primarno radi zarade, a ne više radi nekadašnjih egzotičnih avantura. Lik mornara „Whistlera“ (Fućkalice) koji se kontinuirano provlači jest metafora za sve mornare koje smo poznavali na našim otocima i ribarskim mjestima kao djeca, i lik je koji simbolično u sebi istovremeno spaja tu nedosanjanu idiličnu, bezbrižnu prošlost, ali jednako tako želi uspostaviti i u budućnosti danas već utopijsku čežnju za društvom sretnih pojedinaca. Prema vlastitim umjetnikovim riječima, lik mornara u njegovom je slikarstvu metafora za pojam homo ludens, čovjeka današnjice, koji se igra i koji je zaigran ne na ciničan način bježeći od stvarnosti, već na pozitivan i relaksiran način smirenog čovjeka.
Ostrman se poigrava s idejom tzv. velikog slikarstva, ‘ozbiljnih slika’, ulazeći autoironijski kroz rubove slike i zaigranih motiva na područje koje je gotovo u potpunosti apstraktno. Vješto spajajući različite metode i tehnike slikanja i preslikavanja platna, stvara u pojedinim ciklusima zanimljiv stilski pastiš podloge na koji zatim aplicira svoje karakteristične motive. Ispod te razine razigranog i koloristički aktiviranog slikarstva, slikar se pita gdje je nestala radost u današnjem svijetu, i kako ju možemo vratiti radi naše psiho-emotivne ravnoteže.
Neke su slike kompozicijski kružne forme tonda, poput dnevnika mornara koji pučinu gleda kroz okulus svoje kabine iz broda, no takav kompozicijski okvir prizoru daje jači naboj i veću koncentraciju promatrača na kadar slike. Ali, kroz perspektivu okulusa opet se krije neka nedefinirana, atemporalna čežnja za slobodom, i svim budućim putovanjima tijela, oka i uma – metaforičkim i doslovnim.
Iva Körbler
ŽIVOTOPIS:
Dr. art. Tomislav Ostrman rođen je 1978. u Zagrebu gdje je završio osnovnu, srednju i osnovnu muzičku školu. Pravni fakultet u Zagrebu upisuje 1998. Tijekom studija na Pravnom fakultetu aktivno se bavi slikarstvom i organizira prve izložbe.
Na trećoj godini odustaje od studija prava želeći se posvetiti samo slikarstvu. Upisuje Arthouse College of Visual Arts u Ljubljani te 2009. diplomira slikarstvo u klasi prof. Darka Slaveca s pohvalom dekana.
Uz prof. Slaveca jak utjecaj na njega imaju i profesori Mladen Jernejec, dr. Mirko Juteršek i dr. Ernest Ženko.
Upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom akademika Igora Rončevića čiji je bio asistent 2013/14. godine i teoretskog mentora dr.sc. Daniele Angeline Jelinčić.
Doktorirao je 2021. godine.