ŽENE??? – ŽENE!!!

 

 

OPIS PROJEKTA

 

Pet umjetnica kroz multimedijalne radove propituje pojam žene, suprotstavljajući svoje stvarno iskustvo bivanja ženom nametnutim medijskim slikama „idealne žene“. U našoj kulturi stvoren je psihofizički jaz između onog što žene stvarno jesu u realnosti i nedostižne mentalne predodžbe onog što bi željele biti ili postati, prema medijski nametnutim standardima.

Stvarajući u različitim medijima, izražavaju svoje iskustvo bivanja ženom, promišljaju ustaljene stereotipe i sve uloge koje ta „titula“ sa sobom nosi, te nadilaze medijske i osobne „okvire“ uvjetovane kulturom, odgojem i očekivanjem drugih…

Na taj način žele premostiti jaz između stvarnosti i privida, generacijski jaz, odvojenost izazvanu šutnjom, potiskivanjem osjećaja, stidom, osjećajem osamljenosti… Žele potaknuti zajedništvo, razumijevanje i međusobnu podršku u realnom svijetu u kojem živimo.

Ciklus Ane Detoni »Žena/Majka« (2018) čini šest objekata kojima autorica na primjeru vlastitog iskustva promišlja slojevite odnose žene prema vlastitom tijelu. Pritom, taj odnos nije samo odnos prema formi i njezinoj fizičkoj pojavnosti, već nešto puno dublje. Osim uobičajenog, nebrojeno puta ponavljanog ženskog pitanja »Jesam li lijepa?«, u kojem umjetnički rad naglasak stavlja na jukstapoziciju gipsane skulpture vlastitog tijela i plastične maneken-lutke savršenih krojačkih proporcija, Ana Detoni preispituje pojam ljepote i našeg odnosa prema njemu. Umjetnica preispituje pitanje ljepote oblika i svoje tijelo koje je »izguralo tri trudnoće i tri poroda«, uspoređuje s kanonima modne industrije, prisile medijskog trenutka i arhaičnim idealima ljepote. Mudrost i sigurnost Anu Detoni odvodi na sasvim drugu razinu promišljanja ženskog tijela koji nalazimo u radu »Biti majkom« (2018). Slojevitost osjećaja i stavljanje vlastitog ja u drugi plan posebna je tema, o kojoj Ana Detoni progovara krajnje iskreno, bez suvišnog moraliziranja, naglašavajući važnost majčinstva kao činjenicu i osjećaj koji je, baš kao i bol rađanja, potrebno proživjeti osobno, iz prve ruke.

 

Serija fotografija Mateje Rusak »Expose« (2018) govori o slobodi odabira. Nago tijelo svedeno je na znak, simbol slobode i oslobađanja. Pikselizirano i svedeno na primarne energetske mape. Tijelo oslobođeno odjeće odraz je slobode govora, misli i izražavanja. Progovara fragmentima, sjenama, putenošću, erosom i metamorfozama. Oblikom i krivuljama. Energetskim poljima i energetskim točkama. Sloboda odabira podrazumijeva prihvaćanje vlastitog tijela sa svim prednostima i manama, snažnim i slabim točkama kroz koje struji životna energija. Suvremena žena ima slobodu odabira i donošenja vlastitih odluka. Ona može biti zaposlena, zaljubljena, sretna, biti umjetnica. U svojem mladenačkom zanosu autorica je uvjerena kako joj upravo mladost daje snagu i slobodu, mogućnost i pravo biti neozbiljna, neobavezna, neshvaćena, neuravnotežena, pa čak i odbačena. Postoji određena ljupkost u buntovničkom stavu mladosti koja ima vlastito mišljenje, pravo na pogreške i ponavljanja. Tijela u pomaku, pokretu, fragmentu zapravo su tek slojeviti zapisi na platnu koji naglasak stavljaju na točke iscjeljenja. U kontekstu novog mekog feminizma možemo govoriti o složenim međuljudskim odnosima, energetskim i hormonalnim kolebanjima kojima utječemo na svijet oko sebe.

 

Objekt Monike Rusak »Negdje između« (2018) šest portreta mladih, ambicioznih i kreativnih žena oblikuje u calderovsku kinetičku skulpturu. Autorica je nastojala naglasiti mitološku stranu ženske ljepote. Svoje je suvremene Venere što izranjaju iz morske pjene dekadentno uronila u Lushove šumeće, ručno rađene mirisne kugle za kupanje koje omekšavaju kožu i mijenjaju raspoloženje. One su metafora unutarnje ljepote, koje interakcijom (topljenjem u vodi) oslobađaju snagu i pretvaraju se u jedinstvene šarene uzorke što se odražavaju na licu žene. Nestalnost i raspoloženje mobilnih portreta što ih pokreću zračne struje dodatno naglašava stanje ambivalentnosti koja ne mora imati negativnu konotaciju. Upravo su pitanja promjene i prijelaza, rasta i razvoja pitanja o kojima autorica progovara. Šest mladih, ambicioznih i kreativnih djevojaka na prijelazu između dva životna razdoblja objekt su njezina umjetničkog preispitivanja. Po završetku školovanja i studija, njezine boginje ljepote izranjaju poput pjene iz svoje školjke i prelaze u divni novi svijet od kojeg očekuju ostvarenje svih svojih snova. Autorica nas poetskim rječnikom nastoji podsjetiti kako boje života ne blijede ako prije svega poštujemo sebe.

 

Interaktivna instalacija i objekt Ivane Stepan Kauzlarić »(Ne)šuti« (2018). u vremenima u kojima žena ima pravo glasa i izbora, može samostalno donositi odluke, raditi, zarađivati i biti financijski neovisna ima posebnu težinu. Živimo u vrijeme hipokrizije, dvostrukih mjerila i dvostrukog morala. I dok gorljivo ističemo vjerovanja, standarde, vrline, vrijednosti ili oblike ponašanja, sustavno ih negiramo i kršimo. U društvu sloboda, žene su osuđivane i kritizirane, kritizira ih društvo, grupe, pojedinci, pa čak i obitelj. Suočena s licemjerjem okoline i društva žena se prilagođava i šuti. Žene šute iz čitavog niza razloga– zato što su uplašene, zapostavljene, zlostavljane, posramljene, usamljene, financijski ovisne, obespravljene, siromašne, slabe i neuke. U najskrivenijem kutku mozga žene su postavile imaginarnu psihu s ogledalom i mnoštvo ladica u koje pospremaju papiriće s ispisanim porukama, mislima i krikovima koje u određenom trenutku nisu imale snage ili prilike izreći glasno. Ivana Stepan Kauzlarić tu je imaginarnu psihu opredmetila i postavila pod putene pune usne sašivene crvenom vunicom. Autorica nas poziva na interakciju i nudi olovku i prazne papiriće na koje možemo ispisati vlastite šutnje i potisnute misli.

 

Kontekst multimedijskog projekta Smiljane Šafarić »Vremenska prognoza ženskog tijela« (2018) odraz je svijeta stvarnosti koji umjetnica proživljava duboko emotivno i intimno. Potaknuta istim korijenom riječi Mater i Materia, Smiljana Šafarić (vlastito) tijelo žene doživljava kao Majku Zemlju, primordijalnu Geju iz grčke mitologije. Istovremeno, ona je i materia, tvar sposobna poprimati nove oblike i svojstva. Radi se o autobiografskom radu u kojem autorica koristi vlastito tijelo kao supstanciju i vizualni predložak koji mapira linijama povezujući simboličku i jezičnu razinu značenja. Život žene ispunjen je amplitudama raspoloženja i promjenama, događajima koji se smjenjuju poput vremena, poput ciklone i anticiklone što u kružnom plesu derviša mijenjaju smjer kretanja i finim linijama sjećanja bilježe svaki trenutak i promjenu. Tihi otkucaji srca umjetnice, buduće majke i nešto glasniji otkucaji srca nerođene bebe slojevito se preklapaju s artificijelnim metalnim ultrazvukom i primordijalnim zvukom kiše. Autorica nastoji naglasiti važnost odnosa i međusobnog nadopunjavanja koji tek u ravnoteži čine nedjeljivu cjelinu postojanja. Bez obzira na to poigrava li se pojmovima ciklone i anticiklone, odnosno wabi-sabi principa koji pripadaju estetskom načelu taoizma i zen filozofije, Smiljana Šafarić naglašava kako smo prirodnost i usklađenost principa u civilizaciji koju stvaramo u potpunosti zanemarili.

Autorica teksta: Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica

 „Savršena“ je naziv interaktivnog zajedničkog rada autorica. U današnjem uvrnutom svijetu vrijednosti i morala te pojma ljepote umjetnice su odlučile odlučile napraviti zajednički rad crtežom. Rad je zamišljen kao kontrast savršene modne figurine iscrtane na jednoj strani te obrisnih linija tijela autorica kako i njihovih kolegica, prijateljica, ali i posjetiteljica izložbe. Posjetiteljice naslanjaju svoja tijela na eksponat da vide koliko su blizu ili daleko od „savršene figurine“ te se njihov oblik, silueta iscrtava  na papir. Sve smo mi različite, ali i posebne, odnosno savršene.

 

Projekt je prvi put izložen u ožujku 2018. godine u palači Herzer, Varaždin u organizaciji programa Gradskog muzeja Varaždin.

 

 

BIOGRAFIJE UMJETNICA

 

Ana Detoni rođena je u Čakovcu 1979. g. Radi kao nastavnica stručnih predmeta u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu i kao dizajner odjeće u Krojačkom obrtu Anna. Završila Tekstilno- tehnološki fakultet u Zagrebu, smjer projektiranje odjeće i dizajn. Aktivno se bavi kostimografijom, slikanjem, crtanjem, modnom ilustracijom, šivanjem, izradom nakita i unikatnih predmeta. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi sa crtežima i slikama. Članica je Hrvatskog dizajnerskog društva.

 

Ivana Stepan Kauzlarić rođena je 1989. godine u Varaždinu. Diplomirala je 2013. na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci godine kao magistra likovne pedagogije. Bavi se grafikom, eksperimentira u različitim tehnikama i kombinacijama grafike, keramike i objekata. Sudjelovala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2015. godine članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Zagreb, a 2016. postaje članicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin. Radi kao nastavnica stručnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi Varaždin.

 

 

Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu. Godine 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Sudjelovala je na mnogim skupnim i zajedničkim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je HDLU Varaždin. Živi i radi u Varaždinu.

 

Monika Rusak rođena je 1991. godine u Varaždinu. Završila je prediplomski stručni studij Multimedije, oblikovanje i primjene, Sveučilišta Sjever u Varaždinu. Diplomski studij završila je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci na studiju Medijske umjetnosti i prakse (Intermedija) pod mentorstvom izv. prof. art. Nadije Mustapić (MFA) i izv. prof. art. Ingeborg Fülepp, mag. art. Njezin diplomski rad, a ujedno i debitantski, dokumentarno- eksperimentalni film „Zauvijek“ sudjeluje na brojnim filmskim festivalima. Film je prikazan na Ohrid Film Festivalu, 63. Pulskom Film Festivalu, 14. Liburnia Film Festivalu, 2. Filmska RUNDA (Osijek), 3. Međunarodni Studentski Film Festival – STIFF (Nagrada selektora za najbolji film studenata APURI), kinu Galeriji Varaždin te na 49. Reviji filmskog stvaralaštva u Vrbovcu. U zadnjih nekoliko godina sudjelovala je u nizu edukacijskih, umjetničkih i kulturnih programa, pohađala radionice i bavila se umjetničkim radom te izlaganjem svojih radova. Područje rada kojim se bavi su fotografija i filmska umjetnost. Živi i radi u Varaždinu.

 

Smiljana Šafarić rođena je u Čakovcu 1973. godine. Godine 1999. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu s nagradom Akademije za izuzetan uspjeh tijekom studija. Od 1998.-1999. boravila  je kao gost student u Školi za vizualne komunikacije Fachhochschule Würzburg gdje je područje svog umjetničkog istraživanje i djelovanja proširila grafičkim dizajnom, fotografijom i editiranjem videa.  Godine 2000. postaje članica je HDLU-a, a od 2002.-2008. djeluje kao samostalna multimedijalna umjetnica i članica ZSUH-a.  Od 2003. godine bavi se likovnom pedagogijom i kreativnim likovnim radionicama kao vanjski suradnik u knjižnici Fran Galović i Muzeju Koprivnice. 0d 2006. do 2013. bila je  predsjednica HDLU Međimurja te je organizirala i vodila umjetničke projekte. Od 2010. predaje likovne predmete na odjelu za Likovnu umjetnost i dizajn, Srednja strukovna škola Varaždin. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama. Živi i radi na relaciji Čakovec, Varaždin, Koprivnica.

Evica Kraljić rođena je 18. 2. 1952. godine u Novoj Gradiški. Pjesme počinje pisati u ranoj mladosti. Izdane su joj brojne samostalne zbirke poezije: Nepovrat (1978.), Uronjena u Tebe (1997.), U mirne sate (2003.), Između dodira i snova (2004.), Ruke od sjećanja (2015.).

Likovno-pjesnička mapa u kojoj je njene stihove oslikao poznati novogradiški slikar  Tomislav Petranović Rvat, izlazi 2003. godine, a iste godine izlazi i zbirka proznih tekstova Pokošeni cvjetovi.

Pjesme su joj prevođene na više svjetskih jezika.

Prozu i poeziju objavljuje u brojnim revijama i listovima, a poezijom i prozom zastupljena je u stotinjak zajedničkih zbirki u Hrvatskoj i izvan nje. Neke su joj pjesme i uglazbljene. Posljednjih desetak godina intenzivno se bavi pisanjem ljubavnih romana koji redovno  izlaze u izdanjima više časopisa i revija.

Aktivni je član Matice hrvatske ogranka Nova Gradiška, članica KLD- «Rešetari « iz Rešetara te članica Udruge stvaratelja u kulturi grada Nova Gradiška.

Bavi se i slikarstvom. Dobitnica je više nagrada i priznanja za poeziju i prozu.