VATROSLAV KULIŠ – PREDJELI DIONIZA – ČETVRTAK, 7. OŽUJKA 2024. U 19:00 SATI

VATROSLAV KULIŠ

PREDJELI DIONIZA

ČETVRTAK, 7. OŽUJKA 2024. U 19:00 SATI

DOM KULTURE

 

Poštovani,

s osobitim veseljem najavljujemo izložbu naziva Predjeli Dioniza , cijenjenog akademskog slikara Vatroslava Kuliša. Izložba uglednog hrvatskog umjetnika s međunarodnom karijerom bit će otvorena u četvrtak, 7. ožujka s početkom u  19:00 sati, u galerijskom prostoru Doma kulture.

 

Iako je slikarstvo afirmiranog hrvatskog umjetnika Vatroslava Kuliša po svojem rukopisu apstraktno, njegova su motivska polazišta priroda, vegetacija, more, voda, mijene godišnjih doba ili hvatanje refleksa svjetlosti na morskom pejzažu u određeno doba dana. U mnogim će svojim ciklusima biti inspiriran i glazbom, što će se direktno odraziti na gestu i tonsku paletu bojâ koje bira. Međutim, u genezi njegovih djela, kada bismo tragali za najsnažnijim gestualno-energetskim amplitudama pojedinih ciklusa, umjetnikov je emotivni naboj često bio povezan s ljubavlju prema ženi, od erotskih do petrarkističkih, nježnih impulsa idealne, nedosanjane ljubavi. Taj vitalizam njegovog slikarstva, koji likovnoj kritici nije promaknuo, ima bez sumnje porijeklo upravo u tim emotivnim, afektivnim sferama. Treba uzeti u obzir i kako je Kuliš iznimno knjiški i poetski educiran, i kako će iz mnogih nježnih ljubavnih stihova povući metafore i asocijacije koje će ga motivirati na slikanje.

Tonko Maroević smatrao je kako Vatroslav Kuliš spada među umjetnike koji nisu izgubili vjeru u potencijale slikarstva „pa tu vjeru potvrđuje primjerenom afirmacijom snažne kolorističke izražajnosti, kroz strastven i razveden osobni rukopis, poput protuotrova svakoj ravnodušnosti i apatiji“. To i jest slikarevo pravo lice, trajno okrenuto vitalističkom predznaku, gdje rijetko postoje tamni ili melankolični trenuci.

Kuliš je kontinuirano unutar recentnog hrvatskog slikarstva jedan od glavnih protagonista apstraktnog i postapstraktnog ekspresionizma, s posebnim senzibilitetom prema motivima iz prirode, što ga veže i uz meditativni pol europske poslijeratne kolorističke apstrakcije. U radovima iz ciklusa „Centripetalne fuge“ mogu se dešifrirati tri polazišna motiva: sunce, cvijet i vrtlog, koje slikar koristi kao inspiraciju za složene kompozicijske sustave longitudinalnog formata, iznimno dinamički pokrenute kompozicije. Postepeno je prirodu posve transformirao u apstraktnu energetsku matricu slike   („Metamorfoze mora“, „Ključanje vode“, „Herbarium pictorium“), a u zadnjem se ciklusu „Centripetalnih fuga“ koncentrirao na radove u tehnici akrila na platnu, žestokih gesti i kolorita, koji u kontinuitetu ukazuju na traganje za „prostorom osobne slobode“, kako je primijetio kritičar Edward Lucie Smith, jedan od najboljih tumača ovog slikarstva.

Kuliš u svakom novom ciklusu eksperimentira s materijom i prostorom slike, dolazeći najbliže do sada konceptu tzv. čistog slikarstva, hrabro za sobom ostavivši „romantičnu personalizaciju Prirode“ (Igor Zidić). Zanima ga istraživanje energetske potke slike, gdje su boja i gesta jedini elementi likovne forme, stopljeni u prostor osobne i metaforičke slobode; trajno okrenut – kao i mnogi izvrsni slikari – ideji slikanja jedne jedine savršene slike.

 

                                                                                                                                                  Iva Körbler

 

 

Biografija umjetnika:

Vatroslav Kuliš (1951.), završio je u Zagrebu Srednju školu za primijenjenu umjetnost 1971., a slikarstvo je diplomirao na ALU u Zagrebu 1976. godine u klasi prof. Šime Perića.

Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ kao likovni urednik Opće enciklopedije i Hrvatskog biografskog leksikona. Bio je član glumačke družine „Histrion“, i autor je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u HNK Zagreb, kazalištu Komedija i Zagrebačkom kazalištu lutaka.

Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus djela (mozaici, križni putevi, slike kristoloških motiva) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom Brijegu i Melbourneu u Australiji.

Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Arts), Münchenu, New

Yorku i Melbourneu.

Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među kojima su odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), državna nagrada Vladimir Nazor (2000.), godišnja nagrada Galerije Forum (2003.), Nagrada za životno djelo grada Metkovića (2015.), Nagrada Grada Zagreba (2018.).

Izlagao je na više od 170 samostalnih i preko 140 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u svim značajnim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. U stalnom je postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te u brojnim istaknutim galerijskim, muzejskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.